Money must be funny!

Evo ga suncano nedeljno po podne! Jedno iskustvo me je nateralo da pisem na ovu temu. Da li je novac po vasem misljenju bitan u zivotu i u kojoj meri? Da li sve ima svoje dobre i lose strane?
Iskreno bili bi naivni da verujemo samo u dobro o ljudima. Niko nije dobra do kraja. Svi smo uradili neke stvari zbog kojih se kajemo u zivotu. Naravno kod nekih se greske mogu oprostiti kod nekih ne ali sve to zavisi od coveka do coveka. Biti covek je najlepsa stvar na svetu, bilo da pravimo greske ili smo na dobrom putu, vecinu stvari koje radimo, radimo zbog naseg srca i osecanja. Ona nas vode cak i kad razum prestane. Zato se dobar covek ili los covek ne mogu definisati. Zato se novac ne moze definisati. Bitno je u oba slucaja sta radis u ovom trenutku, a ne ono sto si radio u proslosti. U stvarnom zivotu normalno nije sve tako lako neke stvari se ne mogu oprostiti, ali na kraju bitno je da li si pokusavao da popravis stvari ili si ih samo pustio da idu svojim tokom. Zato je bitno kako novac koji imamo koristimo, bitno je da on ne upravlja nama vec da mi upravljamo njime. 



Odlucivanje

Dobro jutro svima!

Mozemo reci da je osvanuo jos jedan divan dan ali sumnjam da u to jos iko veruje. Takvi dani su barem meni odavno prestali da svicu. Moja tema o kojoj sam htela da pisem je odlucivanje. Trenutno se nalazim na veoma velikoj raskrsnici u svom zivotu. Ponekad se osecam veoma izgubljeno, jer prosto ne znam kojim putem bih trebala da podjem. Na svake dve nedelje ja preispitujem svoje odluke, stalno sam u nekoj vrsti nedoumice sta bi u zivotu ja trebala da radim. Da li prosto da sad odustanem od svog sna i da se ne mucim vise? To bi bilo lako kad bih znala kraj moje zivotne price, ali ne znam. Trudim se da uspem ali je to veoma komplikovano i tesko. Mnogo suza i znoja treba za to, a u ovom trenutku se osecam toliko istroseno i iscrpljeno. Prosto moje samopouzdanje je nestalo, sve ono sto sam cuvala u sebi u ovom trenutku je isparilo zato sto vise ne znam da li donosim prave odluke ili samo pravim greske?

Postavljamo sebi uvek iznova i iznova po milion pitanja, preispitujemo sebe i svoje bice po milion puta, ali glavno pitanje je zasto? Zato sto smo toliko uplaseni da cemo napraviti pogresan izbor? Zato sto ne verujemo u svoj sud? Ili je prosto previse tesko reci zbogom necemu u sta si toliko dugo ulagao?  


Borba devojcice od 15 godina

Ja znam primer devojcice koja ima 15 godina i trenira tenis. Postoji jos milion istih devojcica ciji je cilj da postanu sampioni Wimbledona, ali zasto se ona razlikuje? Ni sama ne zna, zna samo da to zeli mnogo vise nego ostale ili bar tako misli. Ona se zove Aleksandra.
Aleksandra ima komplikovanu pricu. Talentovana je, pametna, vredna i radna, uvek spremna za trening, dobra ucenica, ima dosta prijatelja, jednom recju njen zivot moze nekome sa strane izgledati savrseno ali da li iko stvarno zna sta ona oseca, sta zeli u zivotu?
Svi misle to je prosto nebitno, ali tenis je postao deo nje, njenog zivota i ona je toga svesna ali u pojedinim trenucima se oseca kao da ima vise nego sto moze sama da ponese. Podrska porodice je bitna ali ona je ne dobija. Majka je uvek uz nju i maksimalno je podrazava ali za oca se to i ne moze reci. Stalno je koci, sprecava je da ostvari svoje snove, u opste ne zeli da prihavti da ona hoce da bude ona teniserka koju ce gledati na TV i navijati za nju svim srcem. 
Niko u stvari ne shvata koliko je tezak put dotle i sad, kad bi nekom krenula, da prica ovo verovatno bi joj se smejao, ali to su njeni snovi i valjda ima prava na njih? Valjda ima pravo na sansu da ih ostvari, a ako je pametna ona ce tu sansu i iskoristiti. 
Danas kad sam pricala sa Aleksandrom o svemu ovom ona je rekla da zeli podrsku svog oca, svoje majke, svojih prijatelja... To je vrlo tesko. Ja se nadam da ce Aleksandra uspeti u svojoj nameri, a ako je znam, a znam je, uspece zato sto je borac, zato sto tenis voli, zato sto je nasla svoju sudbinu, a sad joj ostaje samo da je sledi.


Zivot, ljubav, sreca

Koliko je tesko priznati nekome da ga volis?
Koliko je komplikovano pokazati nekome da ga volis?
Ja mislim da nije previse tesko ni komplikovano ukoliko ti je stvarno stalo i ukoliko to stvarno zelis.Ljubav se pokazuje delima ne recima. Nekim osobama to nikada nece biti jasno, a kad shvate bi ce previse kasno za izvinjenja. Zato dok jos uvek neko ima poverenja u vas, budite tu i borite se za tu osobu, jer ona ce mozda otici i sta cete onda raditi? Sedeti i plakati? To nije resenje i svako to zna, ali ima vrlo malo njih koji su stvarno spremni poslusati savet koji je toliko puta izgovoren da se ne moze izbrojati,a to je 'Samo voli i budi voljen'.
Da li je to dovoljno?Svi se to pitamo, ali da li stvarno ikada imamo odgovor na to pitanje? Ne, nemamo ali verujemo slepo da je ljubav dovoljna i pustamo vreme da nam pokaze da li smo bili u pravu. Sada kako se ljubav razlikuje od skakanja padobranom? Zatvoris oci i prosto se nadas, zelis da se tvoje zelje ispune, a da li ce se ispuniti to ne znas. Nikada ne treba strah od ne poznatog da nas drzi dalje od stvari koje zelimo da uradimo i ispunimo, od nasih snova i zelja zato sto mi krojimo nas zivot i ako smo previse obazrivi da li onda stvarno zivimo zivot, ili ako smo previs ne obazrivi da li ga sebi skracujemo? 


Porodica

Porodica je najcudnija stvar na svetu. Mislis da zbog nekih prica koji ti roditelji od malena usadjuju u glavu treba da mislis kako ti je porodica ono sto ti uvek jedino ostane kada ostanes bez icega, ali sta je kad imas sve samo je porodica ono sto ti fali, i sta u stvari smatramo porodicom? Ideal iz filmova muza i zenu sa dvoje ili troje dece? Ili modernu porodicu od dve zene i dete ili dva muskarca i dete? Sta je u stvari porodica?

Ja to vidim ovako. Porodica bi trebala da bude skup ljudi tebi najbljizih koje volis najvise na svetu,tu se sad obicno podrazumeva da ste krvno povezani,ali zasto se to podrazumeva? Zasto se stvaraju slike vec u napred o tome ko treba da nam bude najblizi i kako nijedan prijatelj nikad nece biti kao rodjeni brat ili rodjena sestra. Tu se zaboravlja na osobine tih ljudi. Jer ja bih u svako doba radije birala porodicu uz mene(osim roditelja jer njih ne mogu da biram) nego da dobijem neku grupu ljudi koje prosto moram da zovem brat ili sestra jer smo mi kao povezani? Okej mozda je previse radikalno misliti kako se mogu promeniti neke 'ustaljene vrednosti' ali ipak treba da nam se pruzi mogucnost da upoznamo ljude koji su nam porodica kao i one koji nisu i onda da odlucimo ko spada u nas krug najblizh ljudi.

To je moje misljenje e sad da li ce se u budocnosti nesto promeniti i malo nase prirodne ustogljenosti nestati to cemo vec videti. 


Horoskop

 Horoskop za vecinu nas pretstavlja samo neko glupo praznoverje, poput sutra je moj srecan dan ili u ponedeljak ce biti rasprodaja cipela u trznom centru, ali u sustini on je mnogo vise.

Planete imaju svoja skriveno dejstvo na nas. One svojim polozajem mogu da imaju velikog uticaja na sustinu ljudi. To ne znaci samo glupe stvari poput mozda cete imati uspeha na finansijskom planu, ili u ljubavi vec okarakterise osnovne crte karaktera koji cete tokom zivota imati prilike da izradite,stvorite. Ja sam u horoskopu Riba/Lav. Ribe bi trebale da su umetniceke duse, a ja eto ne znam da pevam ni da crtam ili slikam. Bavim se sportom, u mnogim stvarima ne podsecam na ribu.
Horoskop ne odredjuje karakter ljudi vec nam omogucuje da bolje u poznamo sebe. Verovatno se vernici ne bi slozili sa mnom, ali horoskop nam daje mogucnost da isparvimo neke negativne osobine kod nas pre nego sto one pocnu da stete ljudima u nasoj okolini.

Zato zapamtite, horoskop ne odredjuje ljude, ljudi sami stvaraju svoj karakter na osnovu svog zivota i svojih iskustava, ali nista vam nece smetati da otvorite svoj licni horoskop na nekom sajtu i bolje upoznate sebe.